Momčilo Popadić ili šta je život nego fantazija...

Da li znate ko je autor stihova pjesme "Oprosti mi pape"?

Muziku za ovo remek djelo kako u poetskom, tako i u interpretatorsko-muzičkom smislu, napisao je Zdenko Runjić, pjesmu je sjajno otpjevao Oliver Dragojević, a tekst je napisao Momčilo Popadić, novinar Slobodne Dalmacije i tvorac stihova nekih od najljepših pjesama bivše jugoslovenske pop scene.

Pjesma “Oprosti mi pape” na jednostavan i veličanstven način govori o jednoj od vječitih tema - odnosu sina i oca, od negiranja do prihvatanja...

Popadić je za Dragojevića napisao i "Ča je život vengo fantažija", Jasni Zlokić podario je "Skitnicu", Novim fosilima hitove "Tonka" i  "Košulja plava", a grupi Metak pjesmu "Da mi je biti morski pas".

Momčilo Popadić (Pop ili Pope), pjesnik, esejist, novinar, rođen je 25. marta 1947. godine u gradiću Blato, na ostrvu Korčula. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Objavio je nekoliko zbirki pjesama, knjigu memoarskih proza "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš", dramske tekstove kao i niz reportaža, eseja i zapisa.

Umro je uoči rata 1990, u 43. godini, od raka grla. Svoje zadnje redove napisao je iz postelje u bolnici držeći da "živjeti se ne mora, pisati se mora":

“Živjeti se ne mora, ali se pisati mora. Govorim to kao jedan od stanovnika Guttenbergove galaksije. Pisati u Novini, pisati po papirićima, pisati u bloku, rokovniku, kemijskom olovkom po nadlanici (u žurbi), pisati u bilježnici, pisati, pisati, pisati... Odakle ta zaraza? Da li je to u vezi sa čitanjem? I čitati se mora. O, znam ja dobro koliko ima ljudi koji se ne slažu pa niti se mogu složiti sa mnom. A i zašto bi se složili? Neka pretjerana kritičnost udaljava od pisanja/zapisivanja jer misle da svaka rečenica mora ostati za Povijest.”

Popadić je u Hrvatskoj, vjerovatno zbog "čudnog" imena i prezimena, u ratnim i poratnim godinama  poprilično pao u zaborav, da bi ovih dana, 24 godine nakon smrti u izdanju "Slobodne Dalmacije" bila objavljena knjiga pod naslovom "Svoju zvizdu slidin", svojevrsna novinsko-poetska kompilacija tekstova Momčila Popadića.

Šta je o Momčilu Popadiću rekao njegov drug po peru Boris Dežulović, osvrćući se na događaj sa utakmice Crvena Zvezda - Hajduk iz 1990, na kojoj se Pop pojavio umotan u zastavu Crvene Zvezde, pročitajte ovde:

“Pop - a to zna svatko tko ga je poznavao - bio je prilično blesav tip, uvijek kontra svega, spreman na dišpete i zajebanciju. Posljednja njegova zajebancija, recimo, njegov je grob u Blatu na Korčuli, na kojemu nema njegova imena ni prezimena, ni nikakvog spomena na njega. Jedna od pretposljednjih, pak, bilo je provociranje Torcide sa Zvezdinom zastavom, njegov oblik protesta i zajebavanja, kojega će se bolje razumijeti kad se zna da je Pop, godinama za novine izvještavajući s terena, iza gola, trpio teško razumljiva skandiranja ‘Popadiću, pederu’ i druge uvrede Torcide. Kojoj u to vrijeme, neka se i to zna, na zubu nije bio zbog nacionalnosti, već zbog nekonvencionalnog životnog stila, duge kose i - kako bi se to danas reklo - osebujnog modnog stylinga.” 

Jedna od najljepših pjesama Novih fosila je Popadićeva “Tonka”, koju je posvetio svojoj supruzi. Pjesma je poznata po “misterioznim” stihovima - “Tonka, reci cvrčak, Tonka reci more…” koji na prvi pogled nemaju nikakve veze sa ostatkom pjesme. Ali sve biva mnogo jasnije kada se otkrije podatak da je Tonka u stvarnom životu imala izvjesne poteškoće u izgovaranju slova “r”...

Pogledajte emisiju “8 kat” Hrvatske televizije u kojoj Tonka Čović Popadići lider Novih Fosila Rajko Dujmić pričaju o Popu:

(Siniša Stanić)