Osnov, suštinu i vezivno tkivo neke ljudske zajednice čini KULTURA. Ne valuta, ne politika, ne zastava, ne fudbalski klub ili reprezentacija...
Osnov sveke kulture je JEZIK, u našem slučaju to je srpsko-hrvatski jezik. U državama gdje se koristi taj jezik (Srbija, Hrvatska, BiH i Crna Gora) slažu se da je on identičan, ali se ne slažu oko njegovog naziva. Ja sam upotrijebio naziv iz doba mog školovanja.
Različite kulture ispoljavaju se i djeluju u različitim KULTURNIM PROSTORIMA. Kulturni prostori ponekad imaju veze sa političkim granicama, ali najčešće nemaju. Naša kultura djeluje i ispoljava se u srpsko-hrvatskom kulturnom prostoru, a osim Hrvatske i Srbije ovom prostoru pripadaju i Crna Gora i BiH.
Iako se narodi tog kulturnog prostora ne slažu oko naziva svoga jezika, oni ga koriste bez problema i komuniciraju jedni sa drugima, tako da je ta kultura i dalje živa, dakle postoji i razvija se.
O značaju popularne muzike
Moja teorija je sljedeća: Odmah poslije jezika, koji je fundamentalan, najznačajniji kulturni element (barem što se našeg kulturnog prostora tiče) je POPULARNA MUZIKA, i to u svom najširem smislu (zabavna, pop, rok, narodnjaci, folk, tradicionalna…), dakle sve što je ikada zabilježeno na nosačima zvuka…
Zašto?
Obično se uzima da su gradivni elementi neke kulture, pored jezika - istorija, umjetnost, tradicija i konfesija. Skoro sve, osim popularne muzike kod nas je korumpirano i iskvareno.
ISTORIJA se na našim prostorima uglavnom koristi za indoktrinaciju od malih nogu nacionalnim mitovima, UMJETNOST se svodi na nekrofiliju, tj. građenje spomenika ratu i veličanje smrti… TRADICIJA se zloupotrebljava za vještačko i pretjerano izražavanje različitosti i posebnosti, a KONFESIJA, tj. religija, u svom materijalnom izrazu (crkve i džamije) uglavnom služi za obilježavanje teritorije…
Popularna muzika je jedina interteritorijalna, gradivna, oslobađajuće-iracionalna, anti-akademska, estetski-orijentisana, duboko anti-politička, jednom rječju - predivna i sjajna!
Kažu da kultura i nije neka čista vrijednost, nego, naprotiv, smjesa humanosti i varvarstva, ukusa i neukusa, istine i zablude… ali ima značenje i teži za ljepotom. Naša popularna muzika upravo je takva.
Postoje, naravno, problemi i podjele i unutar ex-Yu popularne muzike, a najčešći problem je na relaciji tzv. pop/rock i narodne "struje". Nekako se kroz medije, kojima su uvijek bliži pripadnici prve struje, provlačilo da je pop/rock muzika kvalitetnija, a narodna kič i šund, što je naravno potpuna glupost. Uglavnom, rijetko kad su te dvije muzike mogle da se sretnu zajedno. Ali eto, vremena se mijenjaju i sada je i to moguće.
Na slovenačkom Radio Študentu, kultnoj radio stanici još iz doba bivše Jugoslavije, postoji sjajna emisija - Nedeljska šlagerica, u kojoj možete da osjetite i okusite svu šarolikost popularne muzike našeg kulturnog podneblja. Tu ćete čuti stare jugoslovenske šlagere, domaće prepjeve svjetskih hitova 60-ih i 70-ih, kultne narodnjake i tešku alternativu. Zaista izuzetan radio šou!
Imao sam čast da gostujem u toj emisiji, pa je tako nastao miks "Kosmičko prelo", koji možete da poslušate OVDJE.
Kosmičko prelo
Kompilaciju otvara numera "Also sprach Kemal", mashup pjesme "Tugo, tugo" Kemala Malovčića i klasične Štrausove kompozicije "Tako je govorio Zaratustra". Genijalan spoj nespojivog, čije vrijeme tek dolazi. Kult ove kompozicije polako narasta, a dobar tekst o njoj možete pročitati OVDJE.
Nakon Kemala Štrausa fantastično se uklopila "Balerina" crnogorske pop grupe Makadam, jedna od pjesama sa najpsihodeličnijim tekstom na svijetu, barem je ja tako shvatam. U težnji za transcedentnim balkanskim iskustvom nadovezala se "Tarmi Rićmi" od Strait Jackin, a kao prirodan nastavak nametnule su se "Nove patike" sjajnog mladog niškog benda Tevarbulebra...
Trio iz Jošavke nadirljiviji je momenat cijele kompilacije. Svojom numerom "Ja sa prela sve u meni gori" momci su se pobrinuli da srca zaigraju, a Đavoli su spustili loptu uz "Ostani uz mene". Petrogradski ludi đak i "Letimo, padamo" logično se uklopio nakon toga.
Beogradski surf-folkeri Moussaka ciljaju ravno u srce i dušu svojom instrumentalnom obradom Muslimovićeve "Stoj jarane", a jazz obrada "Možda možda" jedne od najznačajnijih pop grupa bivše Jugoslavije Lakih pingvina, zaista je izuzetna.
U svrhu držanja pažnje slijedi opskurna numera "Gorki šećer", istoimenih Sarajlija, na koju se stilski nadovezuje pop remek djelo Crvene jabuke sa njihovog prvog albuma "Nek te on ljubi", uz vokal Dražena Ričla koji budi nostalgiju.
Tekstualno, uz mjesečevu sponu, nadovezala se "Mila majko šalji me na vodu" Himze Polovine, vjerovatno najvećeg muzičkog interpretatora našeg prostora, čovjeka koji je svojim glasom i pjesmama bukvalno liječio ljude... Nasljednik njegovog "mehkog" načina pjevanja, totalno anti-balkanskog, naravno je Jadranka Stojaković, čija verzija "Što te nema" uz pomoć genijalnog gitariste Miroslava Tadića tjera suze na oči...
Miladojka Youneed vraća nas u mladost, kada je alternativa bila mlada, a nakon njih ide "Oj djevojko, Milijana" (bijela vilo...) vjerovatno najbrutalnija ljubavna pjesma na svijetu.
Za kraj, tu je ušećereno-ingeniozna "Princeza" Slađane i Dade...
Ali, to nije sve...
Siniša Stanić
